Župa Veliki Bukovec svečano je u subotu, 4. listopada, proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika, svetoga Franju Asiškoga. Središnje misno slavlje u 11 sati predslavio je varaždinski biskup mons. Bože Radoš, u zajedništvu sa svećenicima Ludbreškog dekanata i umirovljenim svećenicima te brojnim okupljenim vjernicima koji su ispunili župnu crkvu.
Na početku misnoga slavlja župnik vlč. Josip Vidović uputio je srdačnu dobrodošlicu biskupu, svećenicima i vjernicima, istaknuvši ponos što upravo biskup Radoš predvodi euharistijsko slavlje svetkovine župnog zaštitnika.
U svom pozdravnom govoru župnik je podsjetio da sveti Franjo okuplja milijune svojih duhovnih sinova i kćeri diljem svijeta koje okuplja u franjevačkom redu te da i župa Veliki Bukovec želi slijediti njegov primjer jednostavnosti, malenosti i predanja Bogu. Podsjetio je i kako je proslava župnog blagdana na prvu subotu u mjesecu kada Mariji preporučamo potrebe za duhovnih zvanja te pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja, „da ponovno netko poput svetoga Franje bude toliko oduševljen da svoj život posveti poslanju Crkve u današnjem svijetu“.
Biskup Bože Radoš zahvalio je župniku i vjernicima na radosnom dočeku te posebno pohvalio prisutnost djece, rekavši da upravo oni koji su djeca, ili su ostali djeca srcem, mogu razumjeti poruku svetoga Franje. Biskup je podijelio s vjernicima molitvu svetoga Franje, onu koju je svetac prvi put izrekao pred čudesnim križem u crkvi Svetog Damjana: „Svevišnji, slavni Bože, prosvjetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav, smisao i spoznanje, Gospodine, da izvršim tvoju svetu volju i istinski te slijedim.“
„Tako lijepa, jednostavna, a duboka molitva“, rekao je biskup te dodao kako nas ona poziva da na početku misnog slavlja zamolimo Gospodina da prosvijetli naš život jer Bog je svjetlo za svakoga čovjeka, On dolazi da rasvijetli naše putove, ali da bi svjetlo ušlo u srce, potrebno je priznati tamu koja u njemu postoji.
U nadahnutoj propovijedi biskup Radoš govorio je o tajni Franjine svetosti i o njegovu životu kao otvorenoj knjizi u kojoj se mogla „čitati radosna vijest“. Polazeći od Isusovih riječi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo otajstvo objavio malenima“, biskup je istaknuo kako je upravo malenost i jednostavnost otvorila Franji vrata istinske sreće.
Podsjetio je na Franjinu želju da bude pokopan izvan gradskih zidina, na smetištu, jer je i Isus bio „izbačen iz grada“, ali upravo to mjesto, nekoć prezreno, Bog je preobrazio u središte svijeta baziliku svetoga Franje u Asizu, kamo i danas hodočaste tisuće vjernika.
Govoreći o Franjinom životu, biskup je podsjetio na njegovu mladenačku želju za slavom i čašću, ali i na preobrazbu koja se dogodila kad je pred križem u crkvi Svetoga Damjana čuo Božji poziv: „Franjo, idi i obnovi moju Crkvu.“
Franjo je isprva mislio da to znači obnoviti zidove, ali je shvatio da Bog želi obnovu živih kamenova Crkve, ljudi. Upozorio je da se ta obnova događa evanđeljem: „Evanđelje je voda koja pere, snaga koja mrtvoga čini živim. Evanđelje je najradosnija vijest koju imamo. I Franjo je živio od te radosne vijesti.“
Biskup je pozvao vjernike da poput svetoga Franje žive evanđelje, čuvaju čistoću svoga srca i njeguju zahvalnost baš po uzoru na svetog Franju. Kazao je: „Sveti Franjo bio je pjesnik koji je zahvaljivao Bogu. I svaka njegova molitva, svaka njegova riječ započinjala je sa zahvalom Boga. Kada naučimo zahvaljivati ljudima oko sebe, nastavniku, učitelju, mami, tati, susjedu, župniku, biskupu, tada se otvara jedan prostor u našoj duši gdje se Bog nastanjuje, jer Bog je izvor svake zahvare. I uvijek dosežemo tu zahvalu u onome kome trebamo prvome i posljednjem zahvaliti, a to je Gospodin. Franjo je to jednostavno činio, činio je to punim srcem i punom dušom.“
Na kraju propovijedi biskup je podsjetio na dvije Franjine molbe Gospodinu: da za života osjeti Kristovu muku i da gori Njegovom ljubavlju. Bog mu je, rekao je, ispunio obje: „Dao mu je svoje rane i zapalio njegovo srce ljubavlju kojom Krist ljubi svijet.“
Na završetku misnoga slavlja župnik Josip Vidović uputio je iskrene zahvale svima koji su doprinijeli ljepoti proslave, biskupu Radošu na dolasku i pastirskoj blizini, a potom i svećenicima Ludbreškog dekanata, ministrantima, čitačima, zborovima, župnim suradnicima i svima koji su sudjelovali u trodnevnici i pripremi slavlja.
Spomenuo je i izložbu posvećenu pokojnom župniku preč. Ivanu Lončaru, kojemu je prethodnog dana Općina dodijelila posmrtno priznanje za zasluge u razvoju župe i mjesta.
Zahvalio je Općini Veliki Bukovec na potpori te čestitao načelniku i vijećnicima 28. rođendan općine, uz želju da ih „zagovor svetoga Franje uvijek vodi u marljivosti i zajedništvu“. Pozdravio je i predstavnike susjedne Općine Mali Bukovec, koja također slavi istoga zaštitnika.
Na samom kraju župnik Vidović čestitao je imendan svim koji nose ime asiškog sveca, te biskupu Radošu uručio poklon u ime župe i Općine.
Spomenimo i kako se župa za proslavu svog župnog zaštitnika pripremala trodnevnicom od 1. do 3. listopada koju je predvodio don Ivan Šibalić, SDB, župnik župe sv. Josipa u Varaždinu.
Fotografije: vonSajko Photography
