Kategorija: Vijesti

Zaštitnica crkvenog pjevanja i sviranja sv. Cecilija, svečano je proslavljena u Ludbreškom dekanatu u petak, 22. studenog ove godine u crkvi sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu.

Tom prigodom misno slavlje je predslavio vlč. Kristijan Stojko, ludbreški župnik, u zajedništvu s domaćim župnikom Josipom Vidovićem i ostalim svećenicima Ludbreškog dekanata.

Vlč. Vidović je na početku svima uputio riječi pozdrava i dobrodošlice.

U svojoj homiliji vlč. Stojko je najprije podsjetio na Cecilijin sveti život podsjetivši na predaju o njoj i njenom suprugu u kojoj se govori kako je sv. Cecilija zavjetovala djevičanstvo Bogu još kao djevojčica te da ju prati anđeo čuvar koji joj pomaže održati to obećanje. Njen suprug Valerijan, koji je prije bio poganin, pristao je održati zavjet, a osim toga obratio se i krstio te i sam umro kao mučenik, pa postao svetac čak i prije sv. Cecilije. Također, predaja o sv. Ceciliji govori da je imala dar da može svirati na mnogim glazbalima te tako bila povezna s Bogom da je mogla čuti anđeosko pjevanje.

Znamo da je jedina uloga anđela na nebu da slave Boga pjesmom, a na zemlji oni uz ljude bdiju i čuvaju ih. Upravo je anđeo onaj koji Ceciliji otvara uši da ona može čuti kako oni na Nebu pjevaju i slave Gospodina te je te glasove nebeskih anđela koje je čula, prenosila među svoje, ljude s kojima je dijelila život.

“Glazba je ona koja pokreće čovjeka i donosi radost ljudskoj duši” rekao je vlč. Stojko primjećujući da ljudi obično glasnije, žarče, s više srca, duše i emocija pjevaju svjetovne pjesme, na raznim zabavama, ali kad pjevaju u crkvi, toga i takvog žara kao da  nema.

“Pjevamo mi to glasno, ali kao da nedostaje molitve. Kao da nedostaje ono što kaže sv. Augustin da je pjevanje dvostruka molitva. Nedostaje duše, onoga što kroz pjesmu dolazi i mora izaći van, a to je da se slavi Boga. Naravno, slavimo Boga svojim glasovima, ali slavimo ga i svojom dušom i srcem”, istaknuo je vlč. Stojko poželjevši svima da tako pjevaju i slave Boga – da u to unesu svoja srca i duše.

Dodao je i kako ta pjesma ponekad može biti i u suzama. “Njome donosimo Bogu svoju tugu, muku. A nekad je ta pjesma radosna da Boga hvalimo, slavimo, imamo osmijeh na licu. Kako god, sa suzama u boli i žalosti ili s osmijehom u radosti – uvijek Boga slavimo”, poručio je vlč. Stojko.

Dotaknuvši se navještenog ulomka iz evanđelja o Isusovom prevrtanju stolova i izgonu trgovaca iz hrama, podsjetio je kako je Isusova nakana bila posvijestiti kako je hram dom molitve u kojem nema mjesta trgovini. Ponekad je molitva vjernika upravo takva, poput trgovine: Bože ja ću tebi ovo ako ćeš ti meni ono. Bogu je žao kad je takav odnos čovjeka prema Njemu, jer Isus je ljude učio da je Bog otac i da u Njega trebaju imati povjerenje, u Njega koji je milosrdan i pun ljubavi, ali isto tako i pravedan. Isus je otkrivao lice tog Oca kojeg se ne treba bojati, nego mu pristupati s ljubavlju, slaviti pjesmom.

“Danas, na spomendan sv. Cecilije, molimo Boga da nam usliša upravo tu molitvu da tako Boga možemo slaviti dušom i srcem. Ne samo glasovima nego i onime što nosimo u sebi. Tada će naša pjesma biti dvostruka molitva. Pa neka i ovaj hram, ova crkva i sve druge crkve u kojima se molimo, budu upravo mjesta molitve, a ne mjesto gdje ćemo s Bogom nešto trgovati, nego gdje ćemo se Bogu (pre)dati kao što je to učinila sv. Cecilija”, zaključio je svoju homiliju vlč. Stojko.

Nakon svete mise, zborovi župa Ludbreškog dekanata otpjevali su svaki po dvije pjesme, a na kraju su svi okupljeni otpjevali Zdravo Djevo uz pratnju limene glazbe “Habeki”. Nakon smotre nastavljeno je druženje uz agape.

Župa sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu proslavila je u petak, 4. listopada svog nebeskog zaštitnika, a Općina Veliki Bukovec ujedno je proslavila dan Općine. Za župnu svetkovinu župljani su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili vlč. Branko Švogor, župnik u župi Svetoga Jurja mučenika – Sveti Đurđ, vlč. Krunoslav Sajko, župnik u župi Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja BDM na nebo – Đelekovec i fra Zoran Bibić, OFM, iz samostana u Koprivnici. Na kraju mise uoči blagdana sv. Franje u četvrtak 3. listopada bio je obred preminuća sv. Franje.

Na samu župnu svetkovinu jutarnju svetu misu predslavio je vlč. Josip Vidović, domaći župnik.

Glavnu proštenjarska misu predslavio je pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, u zajedništvu sa svećenicima ludbreškog dekanata i svećenicima iz svećeničkog doma u Varaždinu. Na misi su bili prisutni i đaci Osnovne škole Veliki Bukovec s ravnateljicom, učiteljicama i učiteljima.

U svojoj homiliji p. Horvat spomenuo je nekoliko glavnih crtica iz života sv. Franje koje su obilježile njegov život, a nama do danas donose snažne poruke. Najprije činjenica kako sv. Franju nazivaju Božjim trubadurom, zato što kad je susreo živoga Boga, tu radost, sam se neprestano radovao i često bi spontano pjevao pjesme hodajući prirodom koje bi hvalile i slavile Boga. Isto tako, svojim pjevanjem privlačio je pažnju ljudi kada bi ulazio u neko mjesto pa bi im ptom propovijedao evanđelje.

“Tu imamo poruku za sebe: teško je uvijek biti radostan, ljudi smo, imamo svoje granice, svoje patnje, svoje križeve, ali po životu sv. Franje vidimo da je njegova radost dolazila iznutra. Iako je on bio i siromašan, sigurno mu je nekada bilo i hladno, bio je i gladan i žedan, ali njegova radost je dolazila iznutra. I mi isto tražimo od Gospodina tu snagu – da iznutra, iz tog živog odnosa s Njim možemo crpiti sve ono što nam je potrebno. Važno je uvijek imati i tu svijest, kada dolazimo na svetu misu i kad se molimo, da stojimo pred nekim, da stojimo pred “Ti”, pred Bogom koji je bio spreman za nas učiniti sve” istaknuo je p. Horvat podsjetivši kako je Bog poslao svoga sina na križ, jer želi da svi ljudi dođu u Nebo – da im to bude cilj. Rekao je i kako je sv. Franjo toga bio itekako svjestan, a okupljene je p. Horvat potaknuo da uvijek gledaju dalje od ovoga svijeta na kojem ćemo biti još samo neko vrijeme, a potom s njega otići te je važno za to svakodnevno se pripremati.

Podsjetio je potom na događaj koji je Franji zauvijek promijenio život, a to je susret s gubavcem

“Osjetio je radost kakvu do tada nikada nije te sv. Franjo u svojoj oporuci piše da je to bio trenutak kad je Bog promijenio njegovo srce i ušao u njegov život. Franjo je odlučio ostaviti sve, iako je bio sin bogatog trgovca velikog ugleda, dakle odlučuje napustiti sve i posvetiti se potpuno Kristu”, podsjetio je p. Horvat dodavši kako je Franjo oko sebe počeo okupljati mnoštvo ljudi koje je privlačio primjer njegova života – nema ništa, a ipak je radostan, smiren, pomaže drugima, ide prema bolesnicima, gubavcima.

“Tisuće i tisuće ljudi do danas plod je toga što je sv. Franjo odlučio reći “da” Bogu. Važno je uvijek naglasiti da je svaki svetac remek-djelo Božje milosti, ali također i svoga pristanka. Bog nikoga ne prisiljava da ga slijedi nego jednostavno poziva i nudi tu mogućnost. A Franjo je odlučio svim srcem prionuti za Gospodina”, rekao je p. Horvat.

Svratio je i pozornost na to kako vjernici često žive onaj minimum u odnosu spram Gospodina ili prihvaćaju ono što im odgovara dok odbacuju ono što im se ne sviđa te je poručio kako ne možemo neke zapovijedi prihvaćati koje nam odgovaraju, a odbacivati one koje nam se baš ne sviđaju.

“Ne može se tako. Ako nekoga volim, onda ću ga slijediti svim srcem i pokazivati mu to svakog dana, svakog trenutka”, naglasio je p. Horvat.

Podsjetio je još i na Franjine rane na rukama, nogama i boku, koje je skrivao, te poručio kako su te stigme bile vrhunac Franjine ljubavi prema Gospodinu, a činjenica da ih je skrivao govori o Franjinoj ogromnoj poniznosti.

“Kad promislimo, tko može reći da sv. Franjo nije promijenio lice svijeta, da svijet nije bolji nakon života sv. Franje? A gdje je sve počelo? Počelo je u srcu tog čovjeka koji je odlučio biti vjeran Bogu. Reći “da” Bogu”, naglasio je dalje p. Horvat poručivši okupljenima kako nitko na ovome svijetu nije slučajno, ako nema dva ista čovjeka, ali je Gospodin na svakog pojedinog računao u vremenu u kojem je odredio da će postojati. Stoga je zadaća svakog pojedinca, u suradnji s Bogom, svakodnevno otkrivati svoje poslanje, jer ne trebaju svi postati sv. Franjo, već Gospodin od svakog traži da bude ono što jest i da živi sveto prema darovima i talentima koje je primio, u mjestu gdje se nalazi nasljedujući Krista.

“Stoga molimo Gospodina po zagovoru sv. Franje Asiškog, zaštitnika vaše župe, upravo da nam pomogne na tom putu. Da nam pomogne znati prepoznati ono što je najvažnije i za to živjeti”, zaključio je p. Horvat svoju homiliju na župnu svetkovinu u Velikom Bukovcu.

Misno pjevanje predvodio je župni zbor na čelu s gospođom Marinkom Požgaj.

Na kraju mise župnik Vidović zahvalio je p. Horvatu na dolasku u Veliki Bukovec. Nakon mise slijedio je zajednički objed u OPG Franjin Vrt u zajedništvu s članovima Župnog Zbora, članovima općinskih vlasti te predstavnicima škole, koji su ujedno obilježili 195 godina postojanja Školstva u Velikom Bukovcu.

Večernju misu zahvalnicu predvodio je župnik Vidović, a pjevanjem je slavlje uveličao župni Zbor mladih IHTHIS na čelu s vjeroučiteljicom Marijom Međimorec.

U Dubovici je u nedjelju svečano obilježena 50. obljetnica izgradnje filijalne kapele Uzvišenja sv. Križa u Župi Veliki Bukovec. Kapela je obnovljena uoči obljetnice, a svetu je misu predslavio i kapelu blagoslovio umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Svečanost je započela procesijom od društvenog doma do kapele, nakon čega su uslijedili misa i blagoslov. Biskup Mrzljak istaknuo je značaj crkvene zajednice i podsjetio na povijest izgradnje kapele, naglasivši da se crkve grade tamo gdje je prisutna živa zajednica Božjeg naroda.

– Sjećam se župnika Ivana Lončara, bio sam kapelan u Koprivnici kada je on ovdje bio župnik i znam da smo razgovarali o tome kako će tu graditi kapelu. Prošlo je već 50 godina od izgradnje ove kapele, a kapela i crkva grade se tamo gdje je živa crkva. – prisjetio se biskup Mrzljak.

Dodao je kako ovo nije samo blagoslov kapele, već i svih prisutnih mještana, kao i župnika Lončara te svih onih koji su pomagali u izgradnji kapele, koji su darovali nešto materijalno, kao i radnu snagu te na taj način ugradili dio sebe u nju.

– Molimo Božji blagoslov nad sve one koji su sudjelovali u gradnji ove kapele, one koji su tu neprestano bili, sudjelovali u euharistiji i susretima. Neka dobri Bog blagoslovi sve vas, neka blagoslovi ovu kapelu i sve dobre nakane sviju vas– zaokružio je umirovljeni biskup Josip Mrzljak.

Uz brojne mještane, na svečanosti je bio i načelnik Velikog Bukovca, Franjo Vrbanić koji je istaknuo kako je ovu inicijativu za izgradnju kapele Uzvišenja Svetoga Križa dao tadašnji duhovni vođa župljana, pokojni župnik Ivan Lončar.

– Naravno, naš župnik to nije mogao sam, u tome su mu pomogli mještani i svi žitelji Dubovice. Ovdje gdje je sada kapela nekada su bile šikara i močvara, a sada, na radost sviju nas, tu stoji obnovljena crkva – rekao je načelnik Vrabnić te od srca zahvalio svim mještanima i župljanima koji su svojim radom, donacijama i na bilo koji drugi način pomogli u izgradnji, a kasnije i u obnovi kapele.

Župa sv. Franje Asiškog Veliki Bukovec i Općina Mali Bukovec organizirala je hodočašće župa Ludbreškog dekanata u kapelu Blažene Djevice Marije, grobnu kapelu grofova Draškovića u šumi Križančiji, sa željom da se obnovi povijesno hodočašće ludbreško kraja u ovu kapelu na blagdan Imena Marijina.

Tim povodom u četvrtak 12. rujna u šatoru ispred kapele, mons. Zlatko Koren, kanonik Prvostolnog Kaptola u Zagrebu predslavio je hodočasničku svetu misu na kojoj se, unatoč kišovitom i hladnom vremenu, okupio veliki broj vjernika. S mons. Korenom suslavili su domaći župnik Josip Vidović, župnik iz Legrada Krunoslav Sajko te umirovljeni svećenici Milan Lončarić i Ivan Peter.

Prije početka misnog slavlja župnik Vidović je ukratko predstavio tradiciju hodočašća u ovu kapelu. „Obitelj Drašković nam velikodušno ustupa ovu kapelu kako bismo ovdje obnovili tradicionalno proštenje i hodočašće. U povijesti je to bila prilika u kojoj je grofovska obitelj na ovom mjestu okupila i počastila stanovnike ovoga kraja, a oni su im uzvraćali molitvom Bogu za njih. Spomenimo i kako je obitelj Drašković doprinijela gospodarskom razvoju ovoga kraja razvijajući cvjećarstvo, preradu drva i drvnu industriju, elektrifikaciju mjesta te da su mnogi mještani radili na njihovom imanju osiguravajući egzistenciju svojim obiteljima.“

Zahvalio je potom župnik organizatorima i inicijatorima obnove ove hodočasničke tradicije na čelu s načelnikom Općine Mali Bukovec, Darkom Markovićem i predsjednikom Općinskog vijeća Zlatkom Golecom koji su nazočili slavlju svete mise s uzvanicima: Snježanom Hunjet izaslanicom potpredsjednika vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Sinišom Šukundom, članom uprave Hrvatske pošte sa suradnicima, gosp. Ivanom Friščićem predsjednikom Udruge dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga Grada Zagreba te načelnikom općine Veliki Bukovec Franjom Vrbanićem. Rekao je župnik Vidović kako nas ovdje okuplja zahvalnost ponajprije Blaženoj Djevici Mariji za sve uslišane molitve i zagovore, a potom i zahvalnost našim precima koji su nam ostavili u baštinu domovinu i vjeru.

Mons. Zlatko Koren u svojoj je homiliji podsjetio na kontekst slavlja blagdana Imena Marijina u velikom hodočasničkom nizu hrvatskog naroda koji se rado utječe Marijinu zagovoru. Taj niz započinje blagdanom Gospe od Anđela 2. kolovoza te mnoštvom Marijinih blagdana i spomendana završava Gospom Žalosnom 15. rujna. „To je jedan poseban hrvatski hodočasnički mjesec koji okuplja brojne hodočasnike i koji obnavlja našu zagledanost s Marijom prema Isusu Kristu jedinom spasitelju svijeta.“

Upozorio je propovjednik da vjernici nikada ne bi trebali reći ‘ništa se ne može promijeniti’ i ‘ništa se ne isplati’ jer s takvim stavom dogodit će se veliko ništa. Vjernici su ti koji hodajući uz Mariju, hodočasteći u njezina svetišta, moleći njezin zagovor, slaveći njezine blagdane obnavljaju svoju svakodnevicu. Marijini nas blagdani i svetišta, kazao je mons. Koren, „uvijek iznova uče da na svijetu ne postoji veća ljubav od majčine, uče nas ljepoti oprosta i kajanja, uče nas pravednosti i poštenju. Dok smo oni koji slave Marijine blagdane, dok smo zagledan u njezin sveti lik, valja nam uvijek iznova osjetiti ono što su naši pređi živjeli i ostvarili. Zato mi je posebno lijepo da jednu drevnu tradiciju koja je ovdje postojala, vi danas želite oživjeti jer znadete da svatko od nas hodi koracima svojih predaka i potrebno je u zahvalnosti promatrati sve ono što je netko činio i učinio za naše dobro.“

Potaknuo je nadalje vjernike da uvijek iznova obnavljaju pobožnost Mariji koja je majka i čini ono što majke čine: zagovara, liječi, tješi. U toj vjeri molimo Mariju, Kraljicu mira za zagovor i pomoć u teškim vremenima nemira i rata koje živi današnji svijet, ali ne samo u narodima i zemljama, nego u ljudskim srcima, zaključio je homiliju mons. Zlatko, upozorivši da nam nedostaje spokoja i vedrine jer nam nedostaje temeljnog reda i zdravog poretka među vrednotama i stvarima.

Na kraju misnog slavlja župnik Josip Vidović zahvalio je još jednom svim hodočasnicima na podršci obnove ovog hodočašća, župnom zbor na predvođenju molitve prije mise i animiranju misnog slavlja sviranjem i pjesmom te svim organizatorima koji su žrtvovali vrijeme u pripremi misnog slavlja i zajedničkog domjenka nakon mise.

Kapela se na ovom mjestu prvi puta spominje 1671. kao drvena kapela izgrađena uz lugarnicu obitelji Drašković. U spomen na veliku pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča 1683. kapela je dobila titular Imena Marijina. Današnja kapela u obliku grčkoga križa sagrađena je 1733. godine i trenutno je u fazi obnove. Kapela je danas u privatnom vlasništvu obitelji Drašković te je kao i dvorac Veliki Bukovec 1990. godine vraćena u posjed grofu Karlu Draškoviću koji s obitelji živi u Gussingu (Gradišće) na imanju svojih roditelja, a prema njegovoj inicijativi i uz podršku bivšeg župnika Stjepana Šoštarića zemaljski ostaci njegovih predaka preneseni su u župnu crkvu u Velikom Bukovcu kao i vrijedni inventar kapele među kojim se ističe glavni oltar, kip Imena Marijina s tabernakulom.

Anita Treščec
Izvor: Varaždinska biskupija