Zlatni jubilej – 50 godina braka Stjepana i Štefanije Jakopčin

U subotu 23. studenoga kada crkva slavi svetoga Klementa I. papu i svetog Kolumbana opata i uoči sutrašnje Svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga na misi u 17.00 sati u crkvi svete Katarine Aleksandrijske u Malom Bukovcu Bogu su izrekli Zahvalu na pedeset godina bračne vjernosti i pritom obnovili bračne zavjete gospodin Stjepan Jakopčin i gospođa Štefanija rođ. Oroš iz Malog Bukovca iz ulice Braće Radića 5. Oni su se vjenčali 27. studenog 1974 godine u crkvi Svetoga Petra u Svetom Petru a vjenčao ih je vlč. Dragutin Denačić, tada župnik u župi sv. Franje Ksaverskoga u Kozarevcu. Iz skladnog braka dobili su kćer Marinu i sina Zvonimira koji sa suprugom Jasnom imaju unuke: Dorijana, Ano i Tesu. Na početku mise župnik vlč. Josip Vidović pozdravio je naše jubilarce i sve okupljene te u propovijedi pročitao Čestitku našega varaždinskoga biskupa mons. Bože Radoša a nakon toga pročitao izvod iz Matice vjenčanih o danu vjenčanja naših jubilaraca u propovijedi koja je bila čestitarska sve okupljene pozvao da slijede njihov primjer zajedničkog bračnog života. Na kraju mise zahvalio je svima na dolasku ovoga prekrasnog jubileja te zaželio našim slavljenicima da dožive i dijamantan jubilej!

Smotra zborova ludbreškog dekanata uz proslavu blagdana sv. Cecilije

Zaštitnica crkvenog pjevanja i sviranja sv. Cecilija, svečano je proslavljena u Ludbreškom dekanatu u petak, 22. studenog ove godine u crkvi sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu.

Tom prigodom misno slavlje je predslavio vlč. Kristijan Stojko, ludbreški župnik, u zajedništvu s domaćim župnikom Josipom Vidovićem i ostalim svećenicima Ludbreškog dekanata.

Vlč. Vidović je na početku svima uputio riječi pozdrava i dobrodošlice.

U svojoj homiliji vlč. Stojko je najprije podsjetio na Cecilijin sveti život podsjetivši na predaju o njoj i njenom suprugu u kojoj se govori kako je sv. Cecilija zavjetovala djevičanstvo Bogu još kao djevojčica te da ju prati anđeo čuvar koji joj pomaže održati to obećanje. Njen suprug Valerijan, koji je prije bio poganin, pristao je održati zavjet, a osim toga obratio se i krstio te i sam umro kao mučenik, pa postao svetac čak i prije sv. Cecilije. Također, predaja o sv. Ceciliji govori da je imala dar da može svirati na mnogim glazbalima te tako bila povezna s Bogom da je mogla čuti anđeosko pjevanje.

Znamo da je jedina uloga anđela na nebu da slave Boga pjesmom, a na zemlji oni uz ljude bdiju i čuvaju ih. Upravo je anđeo onaj koji Ceciliji otvara uši da ona može čuti kako oni na Nebu pjevaju i slave Gospodina te je te glasove nebeskih anđela koje je čula, prenosila među svoje, ljude s kojima je dijelila život.

“Glazba je ona koja pokreće čovjeka i donosi radost ljudskoj duši” rekao je vlč. Stojko primjećujući da ljudi obično glasnije, žarče, s više srca, duše i emocija pjevaju svjetovne pjesme, na raznim zabavama, ali kad pjevaju u crkvi, toga i takvog žara kao da  nema.

“Pjevamo mi to glasno, ali kao da nedostaje molitve. Kao da nedostaje ono što kaže sv. Augustin da je pjevanje dvostruka molitva. Nedostaje duše, onoga što kroz pjesmu dolazi i mora izaći van, a to je da se slavi Boga. Naravno, slavimo Boga svojim glasovima, ali slavimo ga i svojom dušom i srcem”, istaknuo je vlč. Stojko poželjevši svima da tako pjevaju i slave Boga – da u to unesu svoja srca i duše.

Dodao je i kako ta pjesma ponekad može biti i u suzama. “Njome donosimo Bogu svoju tugu, muku. A nekad je ta pjesma radosna da Boga hvalimo, slavimo, imamo osmijeh na licu. Kako god, sa suzama u boli i žalosti ili s osmijehom u radosti – uvijek Boga slavimo”, poručio je vlč. Stojko.

Dotaknuvši se navještenog ulomka iz evanđelja o Isusovom prevrtanju stolova i izgonu trgovaca iz hrama, podsjetio je kako je Isusova nakana bila posvijestiti kako je hram dom molitve u kojem nema mjesta trgovini. Ponekad je molitva vjernika upravo takva, poput trgovine: Bože ja ću tebi ovo ako ćeš ti meni ono. Bogu je žao kad je takav odnos čovjeka prema Njemu, jer Isus je ljude učio da je Bog otac i da u Njega trebaju imati povjerenje, u Njega koji je milosrdan i pun ljubavi, ali isto tako i pravedan. Isus je otkrivao lice tog Oca kojeg se ne treba bojati, nego mu pristupati s ljubavlju, slaviti pjesmom.

“Danas, na spomendan sv. Cecilije, molimo Boga da nam usliša upravo tu molitvu da tako Boga možemo slaviti dušom i srcem. Ne samo glasovima nego i onime što nosimo u sebi. Tada će naša pjesma biti dvostruka molitva. Pa neka i ovaj hram, ova crkva i sve druge crkve u kojima se molimo, budu upravo mjesta molitve, a ne mjesto gdje ćemo s Bogom nešto trgovati, nego gdje ćemo se Bogu (pre)dati kao što je to učinila sv. Cecilija”, zaključio je svoju homiliju vlč. Stojko.

Nakon svete mise, zborovi župa Ludbreškog dekanata otpjevali su svaki po dvije pjesme, a na kraju su svi okupljeni otpjevali Zdravo Djevo uz pratnju limene glazbe “Habeki”. Nakon smotre nastavljeno je druženje uz agape.

Krštenje: Anđelina Bačani

U subotu 2. studenoga 2024. godine kada crkva  slavi spomendan na Sve vjernike pokojnike ili Dušni Dan u 12.00 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kuma pridružena je Anđelina Bačani. Anđelina je kći Matije Bačani i Mateje rođ. Blatarić iz Novog Sela Podravskog. Kumovi na krštenju bili su bračni par Mihael Biškup i Helena rođ. Hrupec iz Velikog Bukovca, naši župljani. Anđelina je prvo dijete u obitelji Bačani. Roditeljima, kumu i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Krštenje: Laura Balaško

U subotu 26. listopada2024. godine kada crkva  slavi spomendan na svetoga Demetrija Srijemskog mučenika u 16.00 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kuma pridružena je Laura Balaško. Laura je kći Franje Balaško i Mirne rođ. Balažinec iz Dravske ulice iz Velikog Bukovca. Kum na krštenju bio je Matija Tenčić iz Martijanca, župa svetoga Martina biskupa – Martijanec. Laura je drugo dijete u obitelji Balaško. Roditeljima, kumu i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Vjenčanje: Vargović – Kuzmić

U subotu 19. listopada 2024 godine kada crkva slavi spomendan na svetoga Pavla od Križa i svete kanadske mučenike sv. Ivane Brebeskog, Izaka Jouges i drugove mučenike u 16.00 sati u zajedništvo bračnog i obiteljskog života po sakramentu ženidbe ušli su Roman Vargović mladenac sin pok. Miroslava Vargović i Tatjane rođ. Toplak  iz Dubovice, naša župa i Tamara Kuzmić mladenka kći Zvonka Kuzmić i Romine rođ. Maljak iz ulice Vladimira Nazora iz Malog Bukovca, naša župa. Kumovi na vjenčanju bili su Mario Vajsbaher iz Gornjeg Vratna, župa Uzvišenje Svetoga Križa – Križovljan i Adrijana Leskovar iz Donje Voće, župa sv. Martina Biskupa – Donja Voća. Zbog vjenčanja u rodnoj župi nije vjenčao domaći župnik već vlč.Igor Radašić, župnik u Kuzmincu i upravitelj župe u Imbriovcu. Mladencima kao i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

 

Krštenje: Borna Vargović

U subotu 19. listopada 2024. godine kada crkva slavi spomendan na svetoga Pavla od Križa i svete kanadske mučenike sv. Ivane Brebeskog, Izaka Jouges i drugove mučenike u 16.30 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kuma pridružen je Borna Vargović. Borna je sin Romana Vargović i Tamare rođ. Kuzmić iz Dubovice. Kum na krštenju bio je Jurica Kovaček iz Kapele Podravske, naša župa. Borna je drugo dijete u obitelji Vargović. Krstitelj je bio vlč. Igor Radašić iz Kuzminca koji je mjenjao domaćeg župnika. Roditeljima, kumu i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Krštenje: Tia Havaić

U subotu 19. listopada 2024. godine kada crkva  slavi spomendan na svetoga Pavla od Križa i svete kanadske mučenike sv. Ivane Brebeskog, Izaka Jouges i drugove mučenike u 15.00 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kumova pridružena je Tia Havaić. Tia je kći Maria Havaić i Emilije rođ. Cvetnić iz ulice Braće Radić iz Malog Bukovca. Kumovi na krštenju bili su bračni par Marin Hrupec i Petra rođ. Golenja iz Malog Bukovca, naša župa. Tia je prvo dijete u obitelji Havaić. Roditeljima, kumovima i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Krštenje: Lino Korotaj

U petak 18. listopada 2024. godine kada crkva  slavi blagdan na svetoga Luku evanđelista u 15.00 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kumova pridružen je Lino Korotaj. Lino je sin Karla Korotaj i Melanie rođ. Rožić iz Dravske ulice iz Velikog Bukovca. Kumovi na krštenju bili su bračni par Zoran Povijač i Tihana rođ. Smontara  iz Velikog Bukovca, naši župljani.. Lino je drugo dijete u obitelji Korotaj. Roditeljima, kumovima i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Krštenje: Rafael Mlinar

U subotu 12. listopada 2024. godine kada crkva  slavi spomendan na svetoga Serafina i blaženog Karla Acutisa u 11.00 sati u radost novoga života iz Vode i Duha Svetoga te u zajedništvo sveopće Crkve katoličke po sakramentu krštenja i po vjeri svojih roditelja i kumova pridružen je Rafael Mlinar. Rafael je sin Antonia Mlinar i Ines rođ. Krainc iz Dubovice. Kumovi na krštenju bili su bračni par Matija Mlinar i Petra rođ. Frankol iz Koprivnice, župa sv. Leopolda Bogdana Mandića. Krstitelj je bio vlč. Marko Štefanec župnik u župi Svetoga Križa u Hamiltonu u Kanadi, naš domaći sin svećenik. Rafael je četvrto dijete u obitelji Mlinar, a sve ih je krstio vlč. Marko. Roditeljima, kumovima i njihovim obiteljima iskrene čestitke!

Proslava titulara župe svetoga Franje Asiškog u Velikom Bukovcu – Ferenčevo 2024

Župa sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu proslavila je u petak, 4. listopada svog nebeskog zaštitnika, a Općina Veliki Bukovec ujedno je proslavila dan Općine. Za župnu svetkovinu župljani su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili vlč. Branko Švogor, župnik u župi Svetoga Jurja mučenika – Sveti Đurđ, vlč. Krunoslav Sajko, župnik u župi Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja BDM na nebo – Đelekovec i fra Zoran Bibić, OFM, iz samostana u Koprivnici. Na kraju mise uoči blagdana sv. Franje u četvrtak 3. listopada bio je obred preminuća sv. Franje.

Na samu župnu svetkovinu jutarnju svetu misu predslavio je vlč. Josip Vidović, domaći župnik.

Glavnu proštenjarska misu predslavio je pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, u zajedništvu sa svećenicima ludbreškog dekanata i svećenicima iz svećeničkog doma u Varaždinu. Na misi su bili prisutni i đaci Osnovne škole Veliki Bukovec s ravnateljicom, učiteljicama i učiteljima.

U svojoj homiliji p. Horvat spomenuo je nekoliko glavnih crtica iz života sv. Franje koje su obilježile njegov život, a nama do danas donose snažne poruke. Najprije činjenica kako sv. Franju nazivaju Božjim trubadurom, zato što kad je susreo živoga Boga, tu radost, sam se neprestano radovao i često bi spontano pjevao pjesme hodajući prirodom koje bi hvalile i slavile Boga. Isto tako, svojim pjevanjem privlačio je pažnju ljudi kada bi ulazio u neko mjesto pa bi im ptom propovijedao evanđelje.

“Tu imamo poruku za sebe: teško je uvijek biti radostan, ljudi smo, imamo svoje granice, svoje patnje, svoje križeve, ali po životu sv. Franje vidimo da je njegova radost dolazila iznutra. Iako je on bio i siromašan, sigurno mu je nekada bilo i hladno, bio je i gladan i žedan, ali njegova radost je dolazila iznutra. I mi isto tražimo od Gospodina tu snagu – da iznutra, iz tog živog odnosa s Njim možemo crpiti sve ono što nam je potrebno. Važno je uvijek imati i tu svijest, kada dolazimo na svetu misu i kad se molimo, da stojimo pred nekim, da stojimo pred “Ti”, pred Bogom koji je bio spreman za nas učiniti sve” istaknuo je p. Horvat podsjetivši kako je Bog poslao svoga sina na križ, jer želi da svi ljudi dođu u Nebo – da im to bude cilj. Rekao je i kako je sv. Franjo toga bio itekako svjestan, a okupljene je p. Horvat potaknuo da uvijek gledaju dalje od ovoga svijeta na kojem ćemo biti još samo neko vrijeme, a potom s njega otići te je važno za to svakodnevno se pripremati.

Podsjetio je potom na događaj koji je Franji zauvijek promijenio život, a to je susret s gubavcem

“Osjetio je radost kakvu do tada nikada nije te sv. Franjo u svojoj oporuci piše da je to bio trenutak kad je Bog promijenio njegovo srce i ušao u njegov život. Franjo je odlučio ostaviti sve, iako je bio sin bogatog trgovca velikog ugleda, dakle odlučuje napustiti sve i posvetiti se potpuno Kristu”, podsjetio je p. Horvat dodavši kako je Franjo oko sebe počeo okupljati mnoštvo ljudi koje je privlačio primjer njegova života – nema ništa, a ipak je radostan, smiren, pomaže drugima, ide prema bolesnicima, gubavcima.

“Tisuće i tisuće ljudi do danas plod je toga što je sv. Franjo odlučio reći “da” Bogu. Važno je uvijek naglasiti da je svaki svetac remek-djelo Božje milosti, ali također i svoga pristanka. Bog nikoga ne prisiljava da ga slijedi nego jednostavno poziva i nudi tu mogućnost. A Franjo je odlučio svim srcem prionuti za Gospodina”, rekao je p. Horvat.

Svratio je i pozornost na to kako vjernici često žive onaj minimum u odnosu spram Gospodina ili prihvaćaju ono što im odgovara dok odbacuju ono što im se ne sviđa te je poručio kako ne možemo neke zapovijedi prihvaćati koje nam odgovaraju, a odbacivati one koje nam se baš ne sviđaju.

“Ne može se tako. Ako nekoga volim, onda ću ga slijediti svim srcem i pokazivati mu to svakog dana, svakog trenutka”, naglasio je p. Horvat.

Podsjetio je još i na Franjine rane na rukama, nogama i boku, koje je skrivao, te poručio kako su te stigme bile vrhunac Franjine ljubavi prema Gospodinu, a činjenica da ih je skrivao govori o Franjinoj ogromnoj poniznosti.

“Kad promislimo, tko može reći da sv. Franjo nije promijenio lice svijeta, da svijet nije bolji nakon života sv. Franje? A gdje je sve počelo? Počelo je u srcu tog čovjeka koji je odlučio biti vjeran Bogu. Reći “da” Bogu”, naglasio je dalje p. Horvat poručivši okupljenima kako nitko na ovome svijetu nije slučajno, ako nema dva ista čovjeka, ali je Gospodin na svakog pojedinog računao u vremenu u kojem je odredio da će postojati. Stoga je zadaća svakog pojedinca, u suradnji s Bogom, svakodnevno otkrivati svoje poslanje, jer ne trebaju svi postati sv. Franjo, već Gospodin od svakog traži da bude ono što jest i da živi sveto prema darovima i talentima koje je primio, u mjestu gdje se nalazi nasljedujući Krista.

“Stoga molimo Gospodina po zagovoru sv. Franje Asiškog, zaštitnika vaše župe, upravo da nam pomogne na tom putu. Da nam pomogne znati prepoznati ono što je najvažnije i za to živjeti”, zaključio je p. Horvat svoju homiliju na župnu svetkovinu u Velikom Bukovcu.

Misno pjevanje predvodio je župni zbor na čelu s gospođom Marinkom Požgaj.

Na kraju mise župnik Vidović zahvalio je p. Horvatu na dolasku u Veliki Bukovec. Nakon mise slijedio je zajednički objed u OPG Franjin Vrt u zajedništvu s članovima Župnog Zbora, članovima općinskih vlasti te predstavnicima škole, koji su ujedno obilježili 195 godina postojanja Školstva u Velikom Bukovcu.

Večernju misu zahvalnicu predvodio je župnik Vidović, a pjevanjem je slavlje uveličao župni Zbor mladih IHTHIS na čelu s vjeroučiteljicom Marijom Međimorec.