Župa sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu proslavila je u petak, 4. listopada svog nebeskog zaštitnika, a Općina Veliki Bukovec ujedno je proslavila dan Općine. Za župnu svetkovinu župljani su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili vlč. Branko Švogor, župnik u župi Svetoga Jurja mučenika – Sveti Đurđ, vlč. Krunoslav Sajko, župnik u župi Presvetog Trojstva u Legradu i upravitelj župe Uznesenja BDM na nebo – Đelekovec i fra Zoran Bibić, OFM, iz samostana u Koprivnici. Na kraju mise uoči blagdana sv. Franje u četvrtak 3. listopada bio je obred preminuća sv. Franje.
Na samu župnu svetkovinu jutarnju svetu misu predslavio je vlč. Josip Vidović, domaći župnik.
Glavnu proštenjarska misu predslavio je pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, u zajedništvu sa svećenicima ludbreškog dekanata i svećenicima iz svećeničkog doma u Varaždinu. Na misi su bili prisutni i đaci Osnovne škole Veliki Bukovec s ravnateljicom, učiteljicama i učiteljima.
U svojoj homiliji p. Horvat spomenuo je nekoliko glavnih crtica iz života sv. Franje koje su obilježile njegov život, a nama do danas donose snažne poruke. Najprije činjenica kako sv. Franju nazivaju Božjim trubadurom, zato što kad je susreo živoga Boga, tu radost, sam se neprestano radovao i često bi spontano pjevao pjesme hodajući prirodom koje bi hvalile i slavile Boga. Isto tako, svojim pjevanjem privlačio je pažnju ljudi kada bi ulazio u neko mjesto pa bi im ptom propovijedao evanđelje.
“Tu imamo poruku za sebe: teško je uvijek biti radostan, ljudi smo, imamo svoje granice, svoje patnje, svoje križeve, ali po životu sv. Franje vidimo da je njegova radost dolazila iznutra. Iako je on bio i siromašan, sigurno mu je nekada bilo i hladno, bio je i gladan i žedan, ali njegova radost je dolazila iznutra. I mi isto tražimo od Gospodina tu snagu – da iznutra, iz tog živog odnosa s Njim možemo crpiti sve ono što nam je potrebno. Važno je uvijek imati i tu svijest, kada dolazimo na svetu misu i kad se molimo, da stojimo pred nekim, da stojimo pred “Ti”, pred Bogom koji je bio spreman za nas učiniti sve” istaknuo je p. Horvat podsjetivši kako je Bog poslao svoga sina na križ, jer želi da svi ljudi dođu u Nebo – da im to bude cilj. Rekao je i kako je sv. Franjo toga bio itekako svjestan, a okupljene je p. Horvat potaknuo da uvijek gledaju dalje od ovoga svijeta na kojem ćemo biti još samo neko vrijeme, a potom s njega otići te je važno za to svakodnevno se pripremati.
Podsjetio je potom na događaj koji je Franji zauvijek promijenio život, a to je susret s gubavcem
“Osjetio je radost kakvu do tada nikada nije te sv. Franjo u svojoj oporuci piše da je to bio trenutak kad je Bog promijenio njegovo srce i ušao u njegov život. Franjo je odlučio ostaviti sve, iako je bio sin bogatog trgovca velikog ugleda, dakle odlučuje napustiti sve i posvetiti se potpuno Kristu”, podsjetio je p. Horvat dodavši kako je Franjo oko sebe počeo okupljati mnoštvo ljudi koje je privlačio primjer njegova života – nema ništa, a ipak je radostan, smiren, pomaže drugima, ide prema bolesnicima, gubavcima.
“Tisuće i tisuće ljudi do danas plod je toga što je sv. Franjo odlučio reći “da” Bogu. Važno je uvijek naglasiti da je svaki svetac remek-djelo Božje milosti, ali također i svoga pristanka. Bog nikoga ne prisiljava da ga slijedi nego jednostavno poziva i nudi tu mogućnost. A Franjo je odlučio svim srcem prionuti za Gospodina”, rekao je p. Horvat.
Svratio je i pozornost na to kako vjernici često žive onaj minimum u odnosu spram Gospodina ili prihvaćaju ono što im odgovara dok odbacuju ono što im se ne sviđa te je poručio kako ne možemo neke zapovijedi prihvaćati koje nam odgovaraju, a odbacivati one koje nam se baš ne sviđaju.
“Ne može se tako. Ako nekoga volim, onda ću ga slijediti svim srcem i pokazivati mu to svakog dana, svakog trenutka”, naglasio je p. Horvat.
Podsjetio je još i na Franjine rane na rukama, nogama i boku, koje je skrivao, te poručio kako su te stigme bile vrhunac Franjine ljubavi prema Gospodinu, a činjenica da ih je skrivao govori o Franjinoj ogromnoj poniznosti.
“Kad promislimo, tko može reći da sv. Franjo nije promijenio lice svijeta, da svijet nije bolji nakon života sv. Franje? A gdje je sve počelo? Počelo je u srcu tog čovjeka koji je odlučio biti vjeran Bogu. Reći “da” Bogu”, naglasio je dalje p. Horvat poručivši okupljenima kako nitko na ovome svijetu nije slučajno, ako nema dva ista čovjeka, ali je Gospodin na svakog pojedinog računao u vremenu u kojem je odredio da će postojati. Stoga je zadaća svakog pojedinca, u suradnji s Bogom, svakodnevno otkrivati svoje poslanje, jer ne trebaju svi postati sv. Franjo, već Gospodin od svakog traži da bude ono što jest i da živi sveto prema darovima i talentima koje je primio, u mjestu gdje se nalazi nasljedujući Krista.
“Stoga molimo Gospodina po zagovoru sv. Franje Asiškog, zaštitnika vaše župe, upravo da nam pomogne na tom putu. Da nam pomogne znati prepoznati ono što je najvažnije i za to živjeti”, zaključio je p. Horvat svoju homiliju na župnu svetkovinu u Velikom Bukovcu.
Misno pjevanje predvodio je župni zbor na čelu s gospođom Marinkom Požgaj.
Na kraju mise župnik Vidović zahvalio je p. Horvatu na dolasku u Veliki Bukovec. Nakon mise slijedio je zajednički objed u OPG Franjin Vrt u zajedništvu s članovima Župnog Zbora, članovima općinskih vlasti te predstavnicima škole, koji su ujedno obilježili 195 godina postojanja Školstva u Velikom Bukovcu.
Večernju misu zahvalnicu predvodio je župnik Vidović, a pjevanjem je slavlje uveličao župni Zbor mladih IHTHIS na čelu s vjeroučiteljicom Marijom Međimorec.
